03/07/2015

Claudio Marchisio - poklonite se Princu

u 16:47h / Kategorija:

U sezoni 2013/14 Juventus Antonia Contea postao je prva ekipa u povijesti koja je u Italiji probila granicu od 100 bodova. Izgrađena na temelju strašne obrane i novog ubojitog napadačkog dueta (Tevez-Llorente), ekipa je zlatnim slovima upisala svoje ime u talijansku nogometnu povijest.

Ipak, za ključnu komponentu mora se smatrati moćni vezni red kojeg je imao gigant iz Torina. Andrea Pirlo donosio je lukavstvo i svileni dodir, Arturo Vidal borbenu ratničku moć, a nova zvijezda na sceni, Paul Pogba, svestranost i briljantnost koja mijenja tok utakmica. Juventus je posjedovao vezni red za kojeg bi većina ekipa na svijetu ubila da ga imaju, a nikome nije bilo drago igrati protiv njih.

Što nas dovodi do skoro zaboravljenog čovjeka - Claudio Marchisio. Domaći igrač, odmilja prozvan Il Principino (ili Princ) nije imao sezonu za pamćenje, između Pogbe koji je eksplodirao poput bombe i serije manjih ozljeda, što ga je sve skupa od prve postave dovelo na klupu. Dodajte tome upitni, ali presudni crveni karton u posljednjoj utakmici Italije u skupini na Svjetskom prvenstvu 2014. godine, kada su drugi put uzastopno ispali u fazi skupina tog natjecanja, i Marchisio nije mogao dočekati da ta sezona završi. Ipak, po prvi put u nekoliko godina morao se boriti za mjesto u prvom sastavu. Čovjek masivno podcijenjen od strane većine svijeta, Il Principino  je morao podsjetiti svijet da Stara Dama ima četiri veznjaka svjetske klase, a ne samo tri.

Toliko se toga može promijeniti u jednoj godini, zar ne?

18. marta Stara Dama otputovala  je u Dortmund na ključnu uzvratnu utakmicu 1/16 finala Lige Prvaka, na jedan od najviše obeshrabrujućih stadiona u Europi, željni dokazati da talijanski nogomet nije na izdisaju, kako to laici vole prikazivati. Ipak, nakon pola sata igre Paul Pogba srušio se na pod, a odmah je bilo jasno da utakmicu neće nastaviti. Mladić koji je trenutno najtraženiji veznjak na svijetu, uz cifre koje su blizu rekordnih transfera i na tragu onih koje su plaćene za igrače poput C. Ronalda ili Garetha Balea, u suzama je morao biti iznesen s terena, pri rezultatu 1-0 za Bianconere. Za navijača Juventusa to je nesumnjivo bio scenarij iz noćne more. Pokazalo se da će Pogba zbog svoje ozljede pauzirati 6-8 tjedana. Ipak, preskočimo devet dana do 27. marta i Juventusovi navijači ostali su u šoku, osjećajući se kao da su u najgoroj noćnoj mori, kada se Claudio Marchisio zaustavio tokom zagrijavanja na reprezentativnoj dužnosti, a doktori su mu dijagnosticirali povredu prednjeg križnog ligamenta koljena i pauzu od 6-8 mjeseci.

Zaboravljeni čovjek postao je motor i žila kucavica Juventusa. Vratimo se natrag u uzvrat protiv Borussie Dortmund i statistika nam sama po sebi kaže da je Claudio Marchisio ubilježio fantastičnih 10 presječenih lopti, 3 izbijanja u opasnim situacijama i imao više dodira lopte od bilo kojeg igrača na terenu (82) uz točnost dodavanja od 86 posto. Ipak, kako će vam svaki fan Juventusa reći, Marchisiova briljantnost leži u svim onim stvarima koje inače ne vidite: igra bez lopte. Kako je Andrea Pirlo imao nekih problema s ozljedama, a Arturo Vidal izgledao kao sjena igrača na kojeg nas je navikao, bez svoje uobičajene uporne žestine, Il Principinu je pripala uloga vođe Juventusa u sezoni 2014/15. Carlos Tevez je nesumnjivo pokupio priznanja za najboljeg igrača, ali niti jedan drugi igrač (uz izuzetak možda Leonarda Bonuccija) nije ustao i utjelovio borbenost ekipe i vodio tim na terenu na način na koji je to učinio Marchisio.

Kako je rana Pirlova ozljeda pokvarila planove novom treneru Allegriju, Marchisio je bio čovjek koji je uskočio u ulogu kreatora, a tokom sezone pokazao je da je ekipa u dobrim rukama kada Pirlo ode, te da si Max može priuštiti da počne zamišljati ekipu bez legendarnog majstora. Prošle godine, pogotovo na europskoj pozornici, bilo je evidentno da se ekipa previše oslanja na Pirla i njegovu sposobnost da izmisli nešto iz ničega. Njegov nedostatak tempa i slabost protiv jakog presinga također su predstavljali uzrok za zabrinutost. Ove godine, čini se da je Marchisio potpuno revolucionalizirao ulogu "registe". Dok možda nema Pirlovu viziju (a tko je ima?), njegov uredan i brz prijelaz iz obrambene u napadačku fazu dao je ekipi brzinu koja je ključna, pogotovo na europskoj sceni. Siguran na lopti, uz sjajnu taktičku svijest i pozicioniranje, te fantastično dodavanje, on značajno ubrzava pripremu napada svoje ekipe, što omogućava da se maksimalno iskoriste brzina i dribling koje posjeduju igrači poput Pereyre, Teveza ili Morate. Ovo je najevidentnije ako se pogleda drugi gol, kojeg je zabio Morata u uzvratu protiv dortmundske Borussie. Igrajući na dnu veznog dijamanta, Marchisio je izmijenio dosta brzih dodavanja s braničima i veznjacima, prije negoli je draguljem od dodavanja u čistu šansu poslao Teveza, koji je zatim poslužio Moratu na srebrnom pladnju. Egzekucija je bila savršena i pokazala je da je Il Principino od Maestra preuzeo puno više nego što su neki smatrali. Tokom utakmice izveo je solidan broj okreta i finti s Pirlovim potpisom da se iščupa iz teških situacija.

Još jedna činjenica koju se često zanemaruje jest briljantna pozicijska svijest koju Marchisio pokazuje u obrambenoj fazi. Uz Vidala i Pereyru (Pogbu prije njega), koji su na stranama pomagali bekovima da neutraliziraju prijetnje koje su dolazile od Marca Reusa i Kevina Kampla, Borussia je često bila prisiljena napasti kroz sredinu preko Henrika Mkhitaryana. Ipak, Armenac je doživio razočaravajuću večer, pošto nikako nije mogao naći prolaz pored Marchisia, čija zaštita centralnih braniča nije bila ništa manja od spektakularne. Svaki put kada je Dortmund htio igrati kroz sredinu, Marchisiovo sjajno rano pozicioniranje zatvorilo im je sve praznine koje bi se mogle iskoristiti, kao što je to evidentno iz ranije spomenutih deset presječenih lopti. Na kraju, bila je to demonstracija moći od strane Bianconera. I dok je Carlos Tevez s pravom pokupio sve pohvale za dva gola i asistenciju koji su riješili meč, taktičku nadmoć te noći donio je čovjek iza kulisa, neopjevani heroj Claudio Marchisio. Njegova sposobnost da pod ogromnim pritiskom zadrži mirnu glavu bila je ključna, time je ekipi pomagao da zadržava posjed lopte i da ga ne predaje jeftino. Njegova brza dodavanja također su doprinijela urednom tijeku stvari, te je Marchisio više nego ikad preuzeo ulogu dirigenta ekipe.

Rano 27. marta, uz ozljedu Pirla koja će ga van terena držati preko tri tjedna, a Pogba je tek počeo svoj dugi oporavak, Marchisiu je dijagnosticirana ozljeda prednjeg križnog ligamenta i pauza u trajanju od 6-8 mjeseci. Ta ozljeda uništila je karijere mnogih nogometaša i ozloglašeno je teška za oporavak. S obzirom na to da je Marchisio uživao u svojoj najboljoj sezoni od 2011/12 i da je s 29 godina sigurno na vrhu svoje karijere, bila je to katastrofa za klub i reprezentaciju, ali pogotovo za samog igrača. Trenutni val šoka i molitvi koji je krenuo bio je ogroman. Zaboravljeni čovjek, tihi ratnik, neopjevani heroj pretvorio se u kralježnicu koju Juventus jednostavno nije smio izgubiti. I čini se da je sve te molitve netko čuo, pošto su u apsurdnom obratu stvari Juventusovi doktori napravili pregled igrača i ustanovili da ozljeda nije ni blizu one koja je inicijalno dijagnosticirana, te da će se Marchisio vratiti treninzima do kraja tjedna.

Vijest se s ogromnim uzdahom olakšanja proširila među navijačima Juventusa. Izbjegnut je strašan metak. Juventus Maxa Allegrija nije dobro nauljena i uvježbana mašina kakav je bio onaj Antonia Contea. Postao je zvijer koja se konstantno mijenja, taktički mudra i u posjedu jake mješavine iskustva, mladosti, ekipnog duha i pobjedničkog mentaliteta. Zvijer koja više nije plaha u europskim natjecanjima. Stara Dama na kraju je dosegnula finale i natjerala ostatak Europe da se uspravi, primijeti i više ne ignorira Italiju. A u srcu, svega toga, konstantno, efikasno i predano bio je Claudio Marchisio. Pirlo je možda jedan od najvećih talijanskih igrača svih vremena, Vidal jedan od najjačih "box to box" veznjaka na planeti, a Pogba najzreliji mladić s najvećim potencijalom na svijetu, ali Juventus u Marchisiu ima također i jedan od najpametnijih nogometnih umova na svijetu, veznjaka svjetske klase, koji posjeduje nevjerojatno podcijenjeni set vještina. Horor onog "što sad?" pitanja iz 27. marta neće tako brzo zaboraviti niti jedan navijač Juventusa.

Claudio Marchisio igrao je u Delnerijevom Juventusu lijevo krilo; u Conteovom "box to box" veznjaka, desnog napadača i polušpicu; u Allegrijevom sada igra i igrat će "playmakera". Za njega je ekipa uvijek bila na prvom mjestu. Ove godine, ipak, najviše smo ga trebali. I ove godine, Princ se transformirao i postao Kralj na terenu, pomogavši u glavnoj ulozi ekipi da osvoji talijansko prvenstvo i kup, te da dosegne finale Lige prvaka u jednoj od najuspješnijih klupskih sezona u povijesti.

Poklonite se Princu.


Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Ju1897.net portala. Korištenjem Portala, korisnik prihvata Uslove korištenja, kao i sve njegove izmjene i dopune. Smatra se da su korisnici kontinuiranim korištenjem Portala ili bilo kojeg njegovog dijela, u svakom trenutku upoznati s aktuelnim pravilima korištenja, te da su ih razumjeli u cijelosti. Ju1897.net portal zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja, kao i da autore istih sankcioniše zabranom komentarisanja. Za više pojedinosti posjetite naše Uslove korištenja.