Tko je Sami Khedira?

Sami Khedira novi je igrač Juventusa. Njegove preporuke nisu upitne: sa samo 20 godina, 2007. godine, zabio je odlučujući gol koji je Stuttgartu donio povijesni naslov prvaka Njemačke, 15 godina nakon prethodnog.

U predvečerje Svjetskog Kupa 2010. godine, kada je Njemačka iznenada ostala bez Michaela Ballacka, koji se ozlijedio u posljednjoj utakmici sezone (protiv Chelsea), Joachim Low nije oklijevao i upravo je njemu povjerio rolu "all-around" igrača što je do tada bio Ballack, kapetan i zvijezda Nationalmannschafta.

Od tada, njegova karijera je poput Rossinijevog crescenda, uz dolazak u Real Madrid i kasnije trijumfe, u kojima je nastupao do 15. novembra 2013. i rupture križnog ligamenta koljena na San Siru protiv Italije: bila je to ozljeda koja je praktički završila njegovu priču s Blancosima, ne zbog samog fizičkog problema, za kojeg je bio potreban dugi oporavak koji je sada s medicinskog aspekta iza njega (skoro šest mjeseci je prošlo prije nego se vratio na teren u maju iduće godine), nego zbog neslaganja s upravom Reala o produženju ugovora očekujući sezonu 2015/16.

Bio je to sukob koji ga je praktički, iako ne formalno, ostavio van ekipe tokom sezone: u sezoni 2014/15 samo je jednom odigrao svih 90 minuta, a na teren u Ligi Prvaka nije kročio nogom od marta; u španjolskoj ligi od februara. Imamo, dakle, igrača koji će start sezone 2015/16 dočekati s gotovo dvije sezone značajne neaktivnosti, tako da u svakom slučaju predstavlja veliku nepoznanicu, barem s aspekta ritma utakmice i sposobnosti da se reaklimatizira na tempo i tajming profesionalnog nogometa.

Na prvi pogled to bi mogao biti problem, s obzirom na to da se radi o dinamičnom igraču koji voli igru po cijelom terenu. S druge strane, dobra vijest je da jako dobro zna čitati utakmice i situacije u njima, a onda, ako mu bude omogućena postupna i neubrzana reintegracija trebao bi se vratiti na svoj maksimum nakon što pronađe osjećaj za igru.

Unatoč građi poput oklopnog viteza, koja mu omogućuje da dominira terenom poput Vieire, Khedirina najveća kvaliteta nije ni u tijelu ni u nogama, već u njegovoj glavi: on je jedan od onih igrača koji uvijek prije ostalih razumiju gdje da se pozicioniraju da stvore kaos ili rupe u protivničkoj obrani, a istovremeno je vrlo dobar u nedozvoljavanju da ga se uhvati izvan njegove defanzivne pozicije.

Khedira nije niti playmaker niti čisti defanzivni veznjak, on je "box to box" veznjak, agresor koji voli igrati po cijelom terenu i tražiti prilike u suparničkoj zadnjoj liniji, ali istovremeno uz taktičku disciplinu koja mu omogućuje da se brzo repozicionira kako bi izbjegao da on sam ostavi protivniku rupe koje se mogu iskoristiti. Najčešći opis njegove igre je upravo onaj Vieire u Arsenalu.

Pozicija na kojoj je češće korišten zadnjih godina: malo pomaknut u desno na sredini terena i ispred ostalih u svojoj liniji, da posluži kao osigurač za obranu.

U Realu i reprezentaciji najbolje igre pružio je na pozicijama "all-around" veznjaka u formaciji 4-3-3 i kao pokretljivi igrač ispred obrane u 4-2-3-1 ili 4-3-3, dodajući tako vrijednost tehnički jačem igraču, poput Xabi Alonsa, Kroosa ili Schweinsteigera, a obzirom na to, smješten je u najofanzivniju poziciju i dana mu je sloboda na terenu, tako da je u obrani grizao i vršio presing, a u posjedu lopte je mogao slobodno napadati.

Prva faza tipične akcije: počevši od desne centralne pozicije, traži loptu s namjerom da ju brzo proslijedi dalje.

Mourinho ga je volio koristiti kao taktičko oružje da se prilagodi protivniku, utakmicu po utakmicu: protiv manevarskih i driblerskih ekipa koristio ga je u ofanzivnom dijelu veznog reda, koristeći ga na poziciji napadačkog veznjaka u konstantnom presingu na protivničkog kreatora igre; protiv direktnijih i agresivnijih protivnika postavljao ga je na poziciju centralnog veznog, gdje je igrao malo lijevo ili desno od same sredine, ovisno o tome koje je krilo želio osloboditi defanzivnog pokrivanja; u određenim situacijama, ili za specifične potrebe neke utakmice, znao ga je postaviti čak i na desnog beka.

Ne radi se o igraču koji puno "gnjavi" loptu ili traži prosvijetljene poteze: on automatski radi lakše dodavanje i zatim se lansira u međuprostor koji protivnik ne čuva.

Suprotno tome, rola u kojoj se je najviše mučio bila je ona kreatora igre, izoliran ispred obrane, što su mu periodično neki treneri pokušali prišiti (pogotovo u reprezentaciji), ali to nije pozicija za njega: ne samo napadački, pošto se radi o pristojnom, ali školskom dodavaču koji voli igrati jednostavno i sigurno, te nema viziju koja je potrebna za ulogu kreatora. Također i defanzivno, jer je unatoč njegovoj veličini duel njegova glavna mana (što ga u velikoj mjeri razlikuje u usporedbi ne samo s Vieirom, nego čak i s defanzivnim kreatorima poput Javi Martineza, Matića ili Gabija).

U ovoj akciji nije učinio ništa senzacionalno, dodavanje od nekoliko metara u stranu i kretnja prema naprijed koja je naočigled lako čitljiva: ali instinktivno, a ne slučajno, završio je pozicioniran na mjestu koje očito ne potpada pod defanzivnu odgovornost nijednog njegovog protivnika, te tako ostaje nemarkiran i u poziciji da mu se lako doda lopta. U ovom slučaju, primio je loptu i automatski poslužio Mullera u sredini šesnaesterca, stvorivši iz ničega dobru priliku na postavljenu obranu.

Nije posebno vješt u duelu, što je ključan nedostatak, a onda umjesto da ga pokušava izbjegavati radije bira blizinu protivničkoj liniji dodavanja ili prati i zadržava protivnika, radije nego da ga napadne i silom mu oduzme loptu; ovaj stil čekanja, iako nije blještav niti cijenjen od strane navijača (koji u obrani vole robustan duel kojim se brutalno prekida protivnička zamisao) ima svoju taktičku vrijednost, pošto uz njega protivničkoj ekipi postaje vrlo teško da se probije ili stvori praznine u dijelu terena kojeg kontrolira Khedira.

S Juventusovog aspekta, dakle, njegov eventualni doprinos ne može biti onaj Pirlovog zamjenika u ulozi kreatora, pošto je to rola koja bi zagušila njegove najbolje odlike, a istaknula mu nedostatke: umjesto toga, mogao bi i trebao biti ključni pijun koji će Allegriju pružiti dodatne taktičke varijante, u dodatku onima koje već ima na račun svojih versatilnih veznjaka.

Mogao bi, primjerice, biti ključan protiv zatvorenih i kompaktnih defanzivnih ekipa: njegova glavna vještina, da krene naprijed i nađe slabu točku u obrani nakon što preda loptu suigraču omogućava mu da minira ili barem potrese i one najkompaktnije obrane, ali istovremeno, zahvaljujući njegovoj taktičkoj disciplini, ovi ofenzivni potezi nikada nisu tu samo reda radi ili van taktičkog konteksta; također je majstor u skakanju na daljoj stativi, kao i dubokim ubacivanjima na krilo, koja nužno moraju pokriti bekovi, a tu obično ima prednost od 10-15 centimetara u visini i nadmoć u skoku (što je također jedna od manjih akcija koje je Mourinho volio koristiti).

Također bi mogao dati novu perspektivu Allegrijevoj taktici, gdje je sada moguća i postavka "4-2-fantazija", u kojoj bi bio u liniji s playmakerom (najvjerojatnije Marchisio), a on bi dobio zadatak pokrivanja i dinamičnosti, što bi omogućilo istovremenu upotrebu tri ili čak četiri čista napadačka igrača.

Čak bi mogao biti korišten i kao atipična polušpica, baš kao Ballack, u ulozi za koju Allegri oduvijek traži nešto posebno, gdje je Khedira korišten samo u nekim situacijama, ali u kojoj se uvijek snašao jako dobro, pošto mu je omogućila da svoju dinamičnost kombinira sa svojom disciplinom u presingu na protivnika i vještinama dubokih ubacivanja među protivničke linije.

Na kraju, on ostaje atipičan igrač, kojem nedostaju neke ključne kvalitete da se podigne na nivo izvrsnosti, ali je vrlo fleksibilan, iskusan i taktički pametan da pronađe svoj prostor i da bude koristan bilo kojoj ekipi najvišeg nivoa.